O Božidaru Prosenjaku

BOŽIDAR PROSENJAK profesionalni je književnik. Rođen je 19. kolovoza 1948. u Koprivnici od oca Vinka i majke Tereze. Djetinjstvo je proveo u podravskom selu Kuzmincu. Tamo je započeo svoje školovanje, nastavio ga u Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu.

Svoj stalni radni odnos započeo je 1977. u Narodnom sveučilištu u Velikoj Gorici kao novinar i urednik kulture u Velikogoričkom listu i na Radiju Velika Gorica. Godine 1978. prima Brončani vijenac revije Studio u kategoriji Najbolja emisija godine.

Pokretač je mnogih kulturnih zbivanja u Velikoj Gorici. Godine 1980. osniva biblioteku Albatros, čiji je glavni urednik bio više od petnaest godina, a čime postavlja temelj kontinuiranom nakladništvu u Velikoj Gorici. Između ostaloga uređuje Rimarij, prvi srokovni rječnik hrvatskoga jezika, objavljuje knjige mnogim mladim piscima i vodi velike nakladničke projekte. Godine 1993. uređuje časopis Matice hrvatske Luč i druga Matičina izdanja, a 1995. utemeljuje Književnu nagradu Albatros. Godine 2001. osniva prvo profesionalno kazalište u Velikoj Gorici i djeluje kao autor i redatelj. Od 2004. do 2008. predsjednik je Kulturnog vijeća grada Velike Gorice.

Godine 1996. Prosenjak uređuje domaću i stranu književnost u tjedniku Naklade DHK-a u Zagrebu. Godine 1997. jedan je od utemeljitelja kulturne institucije Academia Cravatica, predsjednik Upravnog vijeća i prvi urednik biblioteke. Od 1998. uređuje biblioteku Novi koraci u Zagrebu. Godine 2009. Prosenjak dolazi na mjesto urednika Alfine biblioteke Knjiga za mladež, gdje je uredio više stotina knjiga domaćih i stranih autora (češki, francuski, makedonski, njemački, poljski, ruski, talijanski i drugi autori…); a 2013. i 2015. godine prima pohvalu Nagrade Grigor Vitez za urednički rad. Od 2012. do 2015. s Dubravkom Težak i Dianom Zalar čini prvo uredništvo časopisa Književnost i dijete pri Društvu hrvatskih književnika.

Božidar Prosenjak održava stalnu vezu s rodnim zavičajem te podupire autore i kulturne projekte u Podravini. Dobitnik je Zlatne plakete 2006. za zasluge u kulturi u Rasinji.

Prvu priču objelodanio je 17. studenoga 1967. godine u tjedniku Arena. Od tada objavljuje prozne, pjesničke, dramske i kritičke priloge u dnevnom i periodičnom tisku, na radiju i televiziji. Surađuje u časopisima za djecu Galeb, Maslačak, Modra lasta, Prvi izbor, Radost, Smib, Zvrk, Koutek (list češke manjine u Daruvaru), Cvitak, Cvrčak, Vesela sveska (BiH), Ciciban (Slovenija) i dr.

Razni skladatelji uglazbljuju njegove stihove: J. Kaplan, D. Hajsek, Z. Šljivac, T. Borošak… Tekstovi su mu uklesani na spomenike u zemlji i inozemstvu: Spomen-park Španovica, 2002.; Spomenik u Husinu kraj Tuzle, BiH, 2006.; Crkva Sveta Mati Slobode, Zagreb, 2007.; Spomen-ploča na trgu u Murteru, 2012., a ugravirani su u zlatu i srebru na medalje Hrvatskog novčarskog zavoda, 2009. i 2012.

Održao je nekoliko tisuća književnih susreta u zemlji i inozemstvu od Europe do Južne Amerike.

Prosenjak je član mnogih povjerenstava za ocjenu književnih djela, između ostalih član i predsjednik povjerenstva Nagrade Grigor Vitez, te književne nagrade Albatros, povjerenstva za učeničke radove na LiDraNu, natječaja Matice hrvatske i sl.

Od 1984. djeluje kao slobodni umjetnik. Od 1989. član je Društva hrvatskih književnika, a od 1990. do 2013. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika te višekratno obnaša upravne dužnosti.

Radio Zagreb objavio mu je radiodrame u emisiji Panoptikum, a časopisi Revija (Osijek) i Književnost i dijete (Zagreb) objavili su mu dramske tekstove, dok su mu djela uprizorili: Scena Gorica i Kazalište Divlji konj (Velika Gorica), Kazalište Svarog (Zagreb), Kazalište lutaka Zadar i Dječje kazalište Branka Mihaljevića (Osijek). Njegovi dramski tekstovi imali su više od tisuću scenskih izvedbi. Croatia Rekords objavila je mjuzikl Divlji konj na nosačima zvuka (Zagreb, 1998.).

Prosenjakov roman Divlji konj ubraja se u književne klasike. Do 2026. godine doživio je dvadeset šest izdanja u Hrvatskoj i prijevode na strane jezike.

Više od dvadeset godina Prosenjak je lektirni pisac, a brojni su mu tekstovi uvršteni u školske udžbenike i čitanke za osnovnu školu. Uz Divljeg konja osnovnoškolci imaju na lektirnom popisu slikovnicu Miš od 1998. i zbirku priča Sijač sreće od 2005.

Autor je šezdesetak knjiga za djecu i odrasle. Zbirke pjesama: A (Karlovac, 1980.); Kralj (Velika Gorica, 1993.), iste godine bibliofilsko izdanje; Zrno soli (Zagreb, 2000.); Na tenki žici (Zagreb, 2001.); Krilato dijete (Zagreb, 2004.); Čudo (Zagreb, 2016.); Poruka (Zagreb, 2016.), koju je ilustrirao Ivan Vitez. Knjiga Poruka na Natječaju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 2016. izabrana je kao najljepša hrvatska knjiga na popis hrvatskih predstavnika za natječaj Best Book Design all over the World za vrijeme Sajma knjiga u Leipzigu i za izložbu Book Art International, koja se organizira u okviru Sajma knjiga u Frankfurtu; Dječji orkestar, zvučna knjiga (Zagreb, 2025.)

Prosenjak je autor tridesetak slikovnica, od kojih su neke prevedene na slovenski, japanski i engleski. Prosenjakova slikovnica Kućni ljubimci osvojila je nagradu Autorske kuće Ovca u kutiji i po ocjeni djece proglašena je najboljom hrvatskom slikovnicom 2004.-2005. godine, a ilustrirana knjiga Priča o kravati ovjenčana je nagradom Grigor Vitez za crteže Radovana Devlića.

Priče za djecu: Sijač sreće (Velika Gorica, 1997., knjiga je doživjela 19 izdanja u Hrvatskoj i prevedena je na slovenski; Svjetlo koje se ne gasi (Zagreb, 2014.); Dodatak za radoznale (Zagreb, 2018.).

Aforizmi: Malo svjetlo (Zagreb, 2005.).

Romani: Divlji konj (Zagreb, 1989.), Šetnja sa Starcem (Zagreb, 2001.), Plavičaste krijesnice (Zagreb, 2007.), Put u središte srca – Intranet (Zagreb, 2007.), Čežnja za hrvatskim nebom (Samobor, 2007.), Tesar (Zagreb, 2009.), Prva kravata (Zagreb, 2013.). pojedini romani objavljeni su u više izdanja.

Kritički prikazi: Čitanje tragova (Zagreb, 2006.), Između srži i margine (Zagreb, 2006.), Zov ili izazov svjetla  (Zagreb, 2023 .

Godine 2014. iz tiska su mu izašla izabrana djela u osam svezaka (Nova stvarnost, Zagreb i Tonimir, Varaždinske Toplice), a izabrana djela duhovne tematike, također u osam svezaka (izlaze sukcesivno od 2023.).

Uvršten je u domaće i strane izbore, antologije, leksikone i enciklopedije (Hrvatska književna enciklopedija 2010.-2012.) te u Svjetsku digitalnu knjižnicu u San Franciscu u SAD-u na hrvatskom, engleskom i japanskom jeziku.

Prema podatcima Hrvatske nacionalne i sveučilišne knjižnice dvije godine uzastopce našao se na šestom, a 2015. godine na petom mjestu među 100 najčitanijih pisaca u Hrvatskoj.

O Prosenjakovim djelima pisali su prikaze, osvrte i recenzije suradnici, novinari i urednici brojnih medija, kritičari HAZU-a te fakulteta u Čakovcu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu.

Dobitnik je nagrada Ivana Brlić-Mažuranić i Grigor Vitez (1989.), treće međunarodne nagrade za najuspjeliju Serra priču 1995., najviše nagrade grada Juan Griega u Južnoj Americi 2011.; prve nagrade Stjepan Kranjčić za esej u Križevcima 2013. i treće za putopis 2016., međunarodne nagrade Ana Frank 2014. koju dodjeljuje Fondacija za kulturu i znanstvenu afirmaciju Makedonije i izdavačka kuća Feniks iz Skopja, te treću nagradu DKH Herceg-Bosne i KIC-a, za najbolji povijesni roman u suvremenoj hrvatskoj književnosti, Tomislavgrad (2025.).

Godine 2011. primio je Povelju Grada Velike Gorice za životno djelo.

Prevođen je na albanski, arapski, bugarski, češki, engleski, esperanto, francuski, japanski, mađarski, makedonski, njemački, poljski, rumunjski, slovenski, španjolski, talijanski i druge jezike.

Božidar Prosenjak otac je troje djece i djed sedmero unučadi. Živi s obitelji u Velikoj Gorici.